Kako liječiti fobije???

U liječenju fobije uglavnom se koristi kombinacija lijekova i kognitivno-bihevioralne terapije.

Kognitivno-bihevioralna terapija uključuje i desenzibilizaciju koja se fokusira na promjenu vašeg razmišljanja i načina na koji mislite u trenutku kada se suočite sa stresnom situacijom ili objektom. Pojednostavljeno, to bi značilo da ukoliko promijenite način na koji razmišljate, promijenit ćete način na koji djelujete. Ako promijenite način djelovanja, promijenit ćete i način na koji razmišljate.

Ovisnosti: Alarmantne činjenice

Korisni savjeti u slučaju depresije

Najvažnije što netko može učiniti za depresivnu osobu je pomoći joj da dobije odgovarajuću liječničku pomoć. To obuhvaća ohrabrivanje bolesnika da ne prekida terapiju ili da potraži korekciju terapije ako ne dođe do poboljšanja.

Kako obitelj i prijatelji mogu pomoći depresivnom bolesniku?

Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo povećavaju njihov osjećaj osamljenosti i nesreće.

Anoreksija i bulimija - dvije krajnosti s istim ciljem

Ono što osobu navodi na štetne postupke vezane uz prehranu jesu tjeskoba ili depresija, povezane s nezadovoljstvom vlastitim izgledom ili samim sobom u cjelini
Info
- Istraživanja pokazuju da su žene u mnogo većoj mjeri pogođene poremećajima prehrane, i to u omjeru 10:1 u odnosu na muškarce.
- U životnom vijeku od anoreksije oboli 0,5 - 3,7 posto žena
- Od bulimije oboli 1,1 do 4,2 posto žena
- 2 - 5 posto osoba oba spola trpi od poremećaja prejedanja.
- Anoreksične osobe imaju 15 posto manju težinu od idealne, a bulimične 10 posto, no mogu imati i nešto veću težinu od idealne.
Mnogi zdravstveni poremećaji odražavaju se na hranu, jedenje i težinu, no termin "poremećaji prehrane" u svakodnevnom razgovoru označava anoreksiju, bulimiju i poremećaj prejedanja.

Lysergic acid diethylamide (LSD)

Kratkoročni efekti

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.