Apstinencija od spolnog odnosa

Apstinencija može podrazumijevati različite stvari kod različitih ljudi. U kontekstu spolnih odnosa i kontracepcije, apstiniranje će imati značenje izbjegavanje spolnog odnošaja koji bi uključivao ulaženje penisa u vaginu.

U zaštiti od infekcije, apstinencija podrazumijeva izbjegavanje vaginalnog, analnog i oralno-genitalnog odnošaja ili bilo kakvog odnosa koji bi uključivao izmjenu tjelesnih tekućina (sjemena, vaginalnog iscjetka, krvi i mlijeka iz dojki) s drugom osobom.

Ovdje se apstinencija odnosi na izbjegavanje vaginalnog odnošaja - gdje penis ulazi u vaginu/rodnicu.

Kockanje - PREVENCIJA

Prevencija patološkog kocaknja može biti primarna, sekundarna i tercijalna.

Program i radionice

Reintegracija,rehabilitacija i pomoc porodicama

Stress & Burnout

Burnout am Arbeitsplatz ist ein Zustand körperlicher und emotionaler Erschöpfung, der durch anhaltenden Stress und Überlastung am Arbeitsplatz verursacht wird. Die Symptome von Burnout können sich in physischen, emotionalen und verhaltensbezogenen Bereichen manifestieren und können von Person zu Person unterschiedlich sein.

Lysergic acid diethylamide (LSD)

Kratkoročni efekti

Što treba zapamtiti o seksualnim problemima i seksualnoj terapiji?

Odgovarajući na pitanja koja postavljate u rubrici Seksualnost, često razmišljam o tome što i koga preporučiti onima čiji je seksualni život opterećen problemima. Kao kratki vodič, sljedećih deset točaka nastoje sažeto prikazati temeljne inoformacije i upute vezane uz poremećaje seksualnog zdravlja. Tekst u nastavku polazi od dvije činjenice:
(A) Seksualne smetnje imaju raznorodne, i često kombinirane, uzroke;
(B) U pravilu, liječenje seksualnih smetnji podrazumijeva uključivanje u postupak i partnera/partnerice osobe koja iskazuje problem.

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.