Stres
Brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, kontinuirani su izvor stresa. Posljedice ne rješavanja stresa kreću se (i najčešće se dešavaju redoslijedom) od lošeg zdravlja preko rasturenih brakova i gubitka posla, do prerane smrti. Na sreću, moderni psihološki pristupi za rješavanje stresa veoma su efikasni i naučno provjereni.
Što je stres?
Stresni događaj, odnosno stresor, definira se kao događaj koji osoba procjenjuje kao ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao događaj za koji smatra da može izmijeniti tok njenog života. Stresor je, također, zahtjev kojem osoba ne može da udovolji.
Stres je unutrašnje, subjektivno, odnosno intrapsihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor, odnosno stresni događaj. Stres se definira kao stanje mobilnosti psihofizičkih podsistema organizma. Postoje dvije kategorije stanja stresa, a to su stanje akutnog stresa i stanje kroničnog stresa.
Dvije kategorije stresa
Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje "nervoze", uznemirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, rastresenosti, zaboravnosti, "opsjednutosti" istim mislima, te zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitetu života, odnose sa ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer - sve su to novi stresori. Ako se osoba na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje kroničnog stresa.
Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje kroničnog stresa karakteristično je odsustvo doživljaja emocionalne patnje, i to je suštinska razlika između stanja akutnog stresa i stanja kroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorirajući ih ili negirajući. Pošto taj proces odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi, izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose, te sve teže pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima u sadašnjosti, fokusirajući se na ciljeve u budućnosti. Tipično razmišljanje osobe u stanju kroničnog stresa je: "Dok završim još ovo..."
Osoba u stanju kroničnog stresa prepoznaje se prije svega po tome što kompulzivno radi; kompulzivno znači prisilno: osoba stalno mora biti aktivna, oko nečega zauzeta i ne može se opustiti - eventualno uz upotrebu alkohola, droga, samoinicijativno korištenje tableta za smirenje ili kroz "mehanički" seks, ali vremenom razvija toleranciju i na sve ovo.
Pored kompulzivnog rada, koji je najizraženija i upadljiva manifestacija stanja kroničnog stresa, prisutni su umor, kronični nedostatak vremena, manjak motivacije, cinizam, negativizam, iritabilnost i pretjerana kritičnost prema drugima, impulzivno ponašanje, nesanica, kompulzivno bavljenje problemima sa posla izvan radnog vremena, duži oporavak od bolesti - čak i od bezazlenih kao što je prehlada. Takvo stanje konačno dovodi do fizičkog kolapsa (intenzivan bol, tremor, malaksalost, onesvještavanje, pseudoepileptički napadi).
Cijena neznanja i ignoriranja signala stresa
Iako stanje akutnog stresa predstavlja signal organizma da se “nešto dešava”, a stanje kroničnog stresa da je “opasnost pred vratima”, osoba zbog neznanja i ignoriranja signala stresa nastavlja sa istim obrascima ponašanja i stilom života. Ponekad osobe koje pate od stanja kroničnog stresa dožive nekoliko fizičkih kolapsa (oštećujući određene neurološke funkcije ili organe u tijelu) prije nego što se obrate za stručnu pomoć.
Osoba koja pati od stanja kroničnog stresa u pravilu se prvo obraća za medicinsku pomoć zbog somatskih tegoba (hipertenzija, glavobolje, bolovi i ukočenost u vratu i leđima, napetost u abdominalnom predjelu). Nakon brojnih medicinskih pretraga (CT, EKG, i sl.), različitih dijagnoza i terapija, obično se utvrdi da nema direktnog organskog uzroka fizičkih tegoba, te se osoba na kraju obraća za psihološku pomoć.
Ukratko, u stanju akutnog stresa osoba doživljava patnju, i to u prvom redu emocionalne prirode, a kod razvijenog stanja kroničnog stresa osoba se navikava na manifestacije stanja stresa i ne opaža ih kao problem, ali razvija brojne somatske simptome. Manifestacije stanja stresa i dalje "zvone na sva zvona" USPORI! ODMORI! OPUSTI SE!, ali pošto osoba u stanju kroničnog stresa više nema doživljaj osobne patnje i ignorira napetost, s vremenom dolazi do opće fizičke iscrpljenosti, a na kraju i do kolapsa organizma.
Sve veći broj ljudi u suvremenom svijetu, zbog neznanja i ignoriranja signala stresa, trpe psihofizičke tegobe dug vremenski period, oštećujući određene neurološke funkcije ili organe u tijelu.
Stres menadžment podrazumijeva učenje i sticanje vještina prepoznavanja stanja stresa i upravljanja sopstvenim životom usprkos stresorima sa kojim se neprekidno susrećemo, kroz kontroliranje i smanjivanje uticanja stresora. Vještine naučene kroz adekvatan tretman omogućavaju osobi da efikasno izlazi na kraj sa teškim situacijama s ciljem da se osjeća bolje i povrati osjećaj kontrole u svoj život.
( Izvor: www.krnetic.com )
