Shizoafektivni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Klinička slika i dijagnostički kriteriji
Tijek bolesti
Liječenje
Prikaz slučaja

Dijagnostičke i terapijske smjernice za liječenje shizofrenije

U radu se navode dijagnostičke i terapijske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje shizofrenije. Dijagnostičke smjernice temelje se na MKB-10 preporukama za dijagnosticiranje shizofrenije, a terapijske smjernice predstavljaju sintezu nekoliko svjetskih publiciranih smjernica (algoritama) i vlastitog iskustva. Smjernice su prikazane na seminaru Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju i predstavljaju stručne preporuke Društva za dijagnosticiranje i liječenje shizofrenije. Obuhvaćene su psihofarmakološke, psihosocijalne i psihoterapijske smjernice, a odnose se na liječenje prve epizode, ponovne epizode, pogoršanja bolesti, terapiju održavanja i prevenciju recidiva, terapijsku rezistenciju i nuspojave.

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.

Paranoidni poremećaj osobnosti

Prema DSM-IV klasifikaciji ovaj je poremećaj osobnosti obilježen trajnim nepovjerenjem i sumnjičavošću prema drugima u smislu da su njihovi motivi nedobronamjerni. Počinje u ranoj odrasloj dobi i očituje se u raznim situacijama.

Liječenje shizofrenije

Shizofrenija je bolest mozga i temeljna je terapija lijekovima - antipsihoticima. Međutim, za što bolji uspjeh u liječenju ove složene bolesti moramo koristiti sve moguće i dostupne načine liječenja koji će imati optimalno povoljni učinak na tijek bolesti, pa se stoga liječenje shizofrenih bolesnika provodi farmakoterapijom i psihosocijalnim metodama liječenja i rehabilitacijom.

Koji se lijekovi koriste u liječenju shizofrenije?