Kako prebroditi panični napad?
Relaksacijom i tehnikama disanja olakšajte iznenadne napade
Što je napadaj panike?
Napadaj panike je iznenadan nastup pojačanog osjećaja straha, praćenog tjelesnim simptomima koji uključuju:
- Bol / pritisak u prsištu
- Lupanje srca (palpitacije)
- Osjećaj gušenja, ubrzano disanje (hiperventilacija)
- Osjećaj davljenja u grlu i teškoće gutanja
- Vrtoglavicu, nesvjesticu, osjećaj nestajanja
- Osjećaj odvajanja od vlastitog tijela ili od okoline
- Drhtavicu, tresavicu, znojenje
- Mravinjanje, trnce,
- Mučninu, bol u trbuhu
Napadaji panike mogu sadržavati samo neke od tih simptoma. Uz njih je karakterističan intenzivan osjećaj straha od smrti, straha od ludila i gubitka kontrole, pa čak i užasa. Mnogi stručnjaci vjeruju da se radi o reakciji tijela kojom ono inače reagira na opasne i zastrašujuće podražaje (primjerice oružani napad, izravna životna ugroženost i sl.), samo što u slučaju napadaja panike ne postoji realna prijetnja nego je ta reakcija pokrenuta za sada nedovoljno poznatim mehanizmima aktivacije živčanih prijenosnika.
U tipičnim se slučajevima simptomi u početku pojačavaju te dosežu vrhunac nakon desetak minuta. Napadaj obično traje oko pola sata (može trajati i dulje) i prolazi sam od sebe nakon čega nerijetko ostane osjećaj iscrpljenosti i umora.
Sam po sebi, napadaj panike nije ozbiljna zdravstvena prijetnja, no ako se ponovi nekoliko puta bolesnik razvije strah prema mjestima/situacijama pri susretu s kojima se pojavio napadaj, te ih počne izbjegavati.
Tako se razvija stanje nazvano panični poremećaj, a može uključivati i razvijanje straha od boravka u zatvorenim prostorima, vožnje u autobusu, odlaska u školu, na posao itd.
Takvi strahovi mogu biti vrlo onesposobljavajući i znatno remete normalno svakodnevno funkcioniranje oboljelog pojedinca u društvu, obitelji itd. Radi se zapravo o «začaranom krugu» pojavljivanjnja napadaja , stvaranja straha od napadaja.
Ako se Vaši napadaji ponavljaju, ako se bojite novog napadaja i taj strah traje duže od mjesec dana, te ako počnete mijenjati svoje svakodnevne navike i ponašanja zbog napadaja panike, obvezno se obratite svojemu liječniku opće medicine- prikladno liječenje u velikoj većini slučajeva dovodi do znatnog poboljšanja i smanjenja tegoba.
Navedeni simptomi mogu sličiti na neke teže i ozbiljne bolesti, kao što su povećana aktivnost štitnjače (hipertireoza), poseban oblik epilepsije, apstinencijska kriza, pa i srčani udar i srčane aritmije u napadajima, te su nerijetko razlog traženja liječničke pomoći u hitnim ambulantama.
U nekim je slučajevima već nakon razgovora s pacijentom i tjelesnog pregleda jasno da se radi o paničnom napadaju, no često liječnici učine širu kliničku obradu da bi isključili gore navedene ozbiljnije uzroke takvih simptoma. Tek kada pretrage i liječnici potvrde da se ne radi o ozbiljnoj bolesti, postavlja se dijagnoza napadaja panike.
Liječenje
Liječenje napadaja panike i paničnog poremećaja u pravilu je vrlo uspješno. Najbolji se rezultati postižu kombiniranim liječenjem lijekovima i psihoterapijom.
Od lijekova se propisuju oni iz skupine antidepresiva, točnije inhibitora ponovne pohrane serotonina (npr. sertralin, paroxetin, fluoxetin...). Budući da je za početak djelovanja potrebno nekoliko tjedana redovitog uzimanja, obično se terapija dopunjuje s nekom od lijekova iz skupine benzodiazepina (alprazolam, klonazepam, diazepam...) u početku liječenja, ali se njihova dugotrajnija primjena, zbog navikavanja na te lijekove, izbjegava.
Od psihoterapijskih se pristupa primjenjuje kognitivno-bihevioralni pristup kojemu je svrha prepoznati i smanjiti iracionalne misli i ponašanja koji potiču simptome panike i stvraraju začarani krug paničnog poremećaja.
Pacijent tijekom terapije dobiva uvid u prirodu bolesti, u to na koji način nastaju njegovi napadaji, uči se suočiti i nositi sa svojim napadajima panike i situacijama koje ih pojačavaju te se osloboditi izbjegavajućeg ponašanja koje ograničava njegovo svakodnevno funkcioniranje.
Samopomoć
Postoji nekoliko načina na koje oboljela osoba svojim postupcima može pridonijeti uspjehu liječenja paničnog poremećaja i kontrole paničnih napadaja.
- izbjegavati piti kavu i druge stimulanse koji pridonose izazivanju napadaja panike
- izbjegavati uzimati alkoholna pića i pušenje
- svakodnevna lagana rekreativna tjelovježba, optimalno oko 30 minuta na dan lakših aerobnih aktivnosti (hodanje, jogging...)
- učenje i primjenjivanje tehnika nošenja sa stresom, meditacije, joge
- učenje i primjenjivanje tehnika relaksacije i tehnika disanja.
Tehnike relaksacije pomažu pri opuštanju mišića a cilj je koncentrirati se na pojedine skupine mišića i voljno ih opustiti. Tehnike disanja su, osim pri opuštanju, korisne i za vježbanje kontrole normalnog disanja u slučaju napadaja panike, kada je osoba sklona hiperventiliranju (ubrzanom disanju).
Kako pobijediti napadaj panike?
Srce vam počinje jako lupati, puls se ubrzava, znojite se, drhtite i osjećate strah? Sve se događa iznenada i bezrazložno? Iskusili ste napadaj panike. Postoji li pomoć?
Irena (25) iz Sesveta bila je studentica kad joj je prvi put pozlilo. - Dok sam putovala autobusom na fakultet, iznenada mi je počelo tući srce, dlanovi su mi se oznojli, a disanje mi se ubrzalo. Izašla sam na idućoj stanici i pješice otišla kući, kaže. Vozeći preko zagrebačkog Mosta slobode prije četiri godine, 32-godišnju je Sabinu spopao neobuzdan strah da će izgubiti kontrolu nad vozilom i sletjeti s mosta.
* Zaustavila sam auto uz ogradu i nazvala prijatelja da me odveze kući. Nakon tog iskustva više se ne usuđujem sjesti za upravljač - tumači. Obje žene pate od paničnog poremećaja. On pogađa između tri i pet posto stanovnika industrijaliziranih država, a dvaput češće žene nego muškarace. Obično se javlja u trećem i četvrtom desetljeću života, kod muškaraca nešto ranije nego kod žena.
Prvi napadaj lako je pobrkati sa srčanim udarom jer tjelesni simptomi uključuju ubrzani puls i disanje, gušenje, bol u prsima, nalete vrućine ili groznice, znojenje, vrtoglavicu i drhtavicu. Te doživljaje često prati osjećaj intenzivnog straha, strepnje, čak i gubljenja razuma. Nepostojanje stvarne prijetnje razlikuje napadaje pri paničnom poremećaju od naleta panike u doista opasnim situacijama kao što su požar, potres ili nasilje.
POKVARENI ALARM
* Zamislimo automobilski alarm koji se povremeno uključuje sam od sebe - tumači dr. Thomas Wernersson iz Bolničkog kliničkog centra u Goeteborgu. I čovjek je opremljen alarmnim uređajem, centrom za stres, koji obuhvaća hipotalamus i amigdalu, strukture u mozgu. Kod nekih se ljudi centar za stres aktivira spontano i uzrokuje simptome paničnog napadaja.
Kod drugih se žrtava panični napadaj javlja kad se suoče sa situacijom koje se jako boje, primjerice, sa skupinom nepoznatih ljudi, obavezom javnog. Kako i zašto nastaje panični poremećaj? Sigurno je da u nastupu panike sudjeluju stresni hormoni poput adrenalina, koji se kod zdravih ljudi luče samo prilikom stvarnih opasnosti. Kod “paničara” postoji kvar u stresnom mehanizmu koji uključuje bez vidljivoga vanjskog uzroka ili od malih vanjskih podražaja.
PMS POGORŠAVA PANIKU
Taj bi kvar mogao biti nasljedan, kao što je pokazalo istraživanje na Medicinskom fakultetu u Richmondu, u Virginiji. Od 2163 para blizankinja, u 35 posto slučajeva obje su sestre imale poremećaj, što je sedam puta više od uobičajenog postotka žena koje obole u životu. Nasljedni faktor vjerojatno je samo dio priče jer je 80 posto dijagnosticiranih “paničara” uoči nastanka poremećaja pretrpjelo ozbiljniji stres kao što su nesreća, razvod, gubitak bliske osobe, problemi na poslu ili sudski proces.
Neke žene obole od paničnog poremećaja pod utjecajem hormonalnih promjena, primjerice, za trudnoće ili odmah nakon poroda. Od dva do tri tjedna nakon mjesečnice mnoge se “paničarke” osjećaju dobro, a napadaji im više prijete u tjednu prije iduće menstruacije. Znanstvenici pretpostavljaju da s time veze ima hormon progesteron i njegova veza s ugljikovim dioksidom u tijelu. Kad se količina progesterona smanji, kao nakon poroda i uoči menstruacije, raste razina ugljikova dioksida koji u osjetljivih žena izaziva lažan alarm da se guše.
RIJEČ STRUČNJAKA: VJEŽBANJE, TERAPIJA, PA I VJERA
Dobra je vijest da i kod panike možemo primijeniti izreku da jedna lasta ne čini proljeće. Jedan panični napadaj ne znači uvijek panični poremećaj, koji je kronična bolest. Međutim, tko trpi od uzastopnih paničnih ataka, ima na raspolaganju tri vrste terapija, koje se mogu provoditi istodobno. Od lijekova s učinkom na živčani sustav, koriste se antidepresivi s djelovanjem na serotoninski sustav. Oni ostvaruju terapijski učinak postepeno, ali temeljito te ne izazivaju ovisnost. Uz njih se mogu prema potrebi uzimati sredstva za smirenje. Drugi je oblik terapije redovna tjelesna aktivnost. Njena je svrha pružiti pacijentu sigurnost da je u stanju podnositi tjelesne napore i da je s njegovim organizmom sve u redu. Učinka imaju i psihoterapijske tehnike, ponajviše kognitivnobihevioralna. Uz to valja napomenuti da nekima pomaže i vjera i sve ono što im daje naslutiti zaštićenost iz nekog višeg izvora. (Dr. Robert Torre, psihijatar KB Sestre milosrdnice)
OnLine psihološko savjetovalište, Magistar psiholoških znanosti Sandra Jovanović Miljko Specijalist traumatske psihologije, ponedeljak-subota od 18 do 19 sati www.Psycholog.Bayern email:
